U okviru četvrtog dana Stručno - naučnog skupa “Građevinarstvo, nauka, praksa - 2022” organizovan je Panel Inženjerske komore Crne Gore na temu uloge i položaja inženjerskih komora u regionu. Sa prijateljima iz regiona Prof. dr Edvinom Škaljom, potpredsjednikom Inžinjerske komore Bosne i Hercegovine, Prof. dr Meri Cvetkovskom, članicom Upravnog odbora Komore ovlašćenih arhitekata i ovlašćenih inženjera Republike Makedonije i Prof. dr Vladimirom Kuzmanovićem, dekanom Građevinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu razgovarali smo o izazovima u vezi sa uticajnijim položajem komore u društvu, o praksama sprovođenja stručnog usavršavanja inženjera i mogućnostima prekogranične saradnje kod realizacije različitih evropskih projekata.  Moderatorka panela bila je generalna sekretarka Blaženka Dabanović, dok je ispred Komore riječ imala i predsjednica Strukovne komore građevinskih inženjera mr Olga Radulović, dipl.inž.građ.

Panelisti su analizirali postojeće organizacije i strukturu rada nacionalnih komora koje se, u zavisnosti od zemlje koja je u pitanju, najviše razlikuju u dijelu prenesenih nadležnosti i ovlašćenja. Sistemi finansiranja komora, koji generalno počivaju na prihodima iz članarina i naknada za izdavanje drugih ovlašćenja, ocijenjeni su kao djelimično održivi iako se pozicije komora u ovom dijelu suštinski razlikuju. Kao najmlađa, Inžinjerska komora FBiH još uvijek ne raspolaže svojim prostornim i administrativnim kapacitetima, dok se rad angažovanih odvija na volonterskoj bazi. Inženjerske komora Srbije i Republike Makedonije su postigle stepen održivosti u funckionisanju pretežno zahvaljujući broju članova, koji na nivou Makedonije iznosi oko 3.000, dok je taj broj za Srbiju i do 20.000 članova. U smislu učešća u regulisanju inženjerske struke, komora Makedonije ima najviše uticaja budući da je nadležna za izdavanje licenci za fizička lica, i u intenzivnim pregovorima sa resornim Ministarstvom da dobije i nadležnost za izdavanje licenci za privredna društva. U ostalim zemljama, ova nadležnost se nalazi kod resornih ministarstava što posredno umanjuje regulativnu ulogu komora. U cilju zaštite inženjera i budućeg većeg fokusa na njegova prava, pogotovo na položaj na tržištu rada, komore su saglasne da je potrebno što prije usvojiti preporučene minimalne cijene rada i na taj način doprinijeti zaštiti od dampinških cijena, posebno inženjera koji dolaze sa strane.

Stručno usavršavanje inženjera je izuzetno važna i popularna praksa među članovima komora, bez obzira da li je isto zakonom propisano kao obavezujuće, ocijenjeno je na panelu. Kako bi se ova praksa dalje razvijala i regionalne komore produbljivale saradnju u tom domenu, sa panela je potekla inicijativa za formiranjem regionalnog centra za stručno usavršavanje inženjera. U narednom periodu će se tražiti modeli za realizaciju ovakvog projekta, po mogućnosti kroz instrumente pretpristupne pomoći EU.

Na kraju, panelisti su pozdravili ovakva okupljanja i izrazili spremnost da se budući susreti redovnije organizuju, kako bi komore regiona efikasnije djelovale u rješavanju aktuelnih pitanja zajedničkih za sve inženjere/ke na našim prostorima i ažurno pratile razvoj regulative te druga kretanja u inženjerskoj struci u susjednim državama.