Rušenje kuće Vujovića u Podgorici, samo je jedan u nizu primjera kolektivne odgovornosti u uništavanju graditeljskog nasleđa. Prethodnih dana smo čuli veliki broj saopštenja sa različitih strana: Ministarstva, Glavnog grada, Investitora, ali i NVO sektora. Ipak očekivalo se da se oglasi prije svih institucija koja je najpozvanija da govori o zaštiti kulturnih dobara. 

Iz svih ovih saopštenja smo mogli da zaključimo i sve i ništa. I da je planska dokumentacija loša, ali da nije stavljena van snage, i da niko nije reagovao, ali da niko nije ni odgovoran, i da kuća nije bila kulturno dobro, ali i da se mogla sačuvati. I koliko god to laičkoj javnosti djelovalo konfuzno, nekako je sve to i istina. To je posljedica potpuno haotičnog stanja u arhitekturi zbog lošeg zakona, loših planova, loših kadrova i administracije bez jasne strukture i podjele nadležnosti. To je i posljedica želje da se arhitektura uredi upotrebom pravnih normi, ali i traženja zareza, praznina i dvosmislenosti u postojećoj regulativi. U tom haosu smo izgubili i kuću Vujovića. Nemamo pravilnike, propise i standarde, ali očigledno zato veoma dobro sa svih adresa učimo Investitore kako da iskoriste sve to. 

Međutim na kraju prostor u kome živimo ne devastiraju loši planovi, loši zakoni ili loša administracija, već ljudi, nestručnost i nerad. 

Nije bitno je li zakonom bilo dozvoljeno rušenje kuće Vujovića. Sve i da nije postojala nikakva zakonska obaveza, kuća Vujovića je morala biti sačuvana. Na to je obavezivala profesionalna etika sve učesnike u tom procesu: od Planera, Glavnog grada, lokalnog sekretarijata, Projektanta, Ministarstva, Državnog arhitekte, Revidenta, Nadzora, Investitora, pa do Izvođača koji je dao nalog bageru da sruši dio istorije. A sada je odgovornost i na nama kao strukovnom udruženju, jer su u svemu tome učestvovali naši članovi. 

Podgorica nažalost nema previše sačuvanih vrijednih objekata, a od prije neki dan ima i jedan manje. Turiste ćemo nastaviti da vodimo na Rijeku Crnojevića, Virpazar ili Cetinje da im pokažemo dio istorije, jer u Podgorici nije preostalo puno toga. 

I zato na kraju apelujemo na sve kolege arhitekte, inženjere i naše članove, da se do promjene trenutnog zakona, donošenja boljih planova i Institucija koje rade svoj posao ne vode željama Investitora, već onim principima kojim studente valjda još uvijek učimo na fakultetu. I iskreno se nadamo da će najavljene izmjene novog zakona sve mehanizme koji su mogli ovo spriječiti vratiti u ruke struke i stručnih osoba.

Na kraju dana olovka je u rukama arhitekata, a to smo izgleda zaboravili.

Podgorica, 18.07.2022. godine                                        

mr Novica Mitrović, dia

Predsjednik Strukovne Komore arhitekata