Građevinski, mašinski i elektro inženjeri nerazumljivom ocijenili odluku o prekidu radova na napola izvedenom projektu hidroenergetskog sistema Liverovići-Ozrinići-Perućica 1957. godine, tako da je voda sliva Gračanice neiskorišćena u akumulaciji ili ponire i izvire pokraj HE „Perućica“, umjesto da se u njoj pretvara u struju. Podržana inicijativa prof. dr Mila Mrkića da se projekat inovira prema novim okolnostima i ozbiljno razmotri od strane strukovnih i nadležnih organa.
.
Piše: Gojko Knežević
NIKŠIĆ – Nastavljajući prije deceniju u „Pobjedi“ započeto aktuelizovanje projekta male hidroelektrane „Ozrinići“ napuštenog šezdesetih godina, univerzitetski profesor u penziji dr Milo Mrkić je i onomad, na tribini podružnice Inženjerske komore Crne Gore u Nikšiću, branio ideju o optimalnom korišćenju vodoprivrednog potencijala rijeke-ponornice Gračanica. Građevinski, mašinski i elektro inženjeri su podržali njegovu inicijativu da se projekat inovira prema novim okolnostima i ozbiljno razmotri od strane strukovnih i nadležnih lokalnih i državnih organa.
Blago za – nepovrat
S pijetetom spominjući ime dr Stevana Sinanovića, autora Vodoprivredne osnove Gornje Zete, na čijim je parametrima projekat ozrinićke elektrane 1951. godine uradila renomirana beogradska firma Hidro-termo-eletkro projekt, dr Mrkić je podsjetio da je Mašinska hala izgrađena 1956, a godinu kasnije završena i brana vještačkog jezera u Liverovićima. Međutim, iz njega „ni kap nije stigla do centrale u Ozrinićima“.
- Tako, već pet i po decenija od prekida radova na tom projektu voda sliva Gračanice ponire i izvire pokraj hidroelekrane „Perućica“ umjesto da se u njoj ponovo iskoristi, nakon elektrane „Ozrinići“, a da se i ne govori o efektima navodnjavanja polja – tvrdi profesor Mrkić, podsjećajući i da je samo jedne nedavne kišne godine na prelivu akumulacije u Liverovićima u džabe oteklo tri miliona kubika vode, koja bi se, da je projekat završen, mogla u struju dva puta „pretvoriti“ – i u ozrinićkoj centrali i u „Perućici“ sa još većim efektima.
Vrijedni objekti
Predstavljajući građevinske objekte napuštenog hidroenergetskog sistema Gračanice, koordinatorka Inženjerske komore za Nikšić i u Direkciji za tehnički razvoj EPCG mr Olga Radulović je podsjetila da je visina betonske lučne brane Liverovići 45, a dužina u kruni 127 metara. Kruna brane je na 740,5 metara nadmorske visine, a četiri metra niže u središnjem dijelu izveden je čeoni preliv za 370 kubika vode u sekundi. Na desnom boku akumulacije je, radi sprečavanja gubitaka vode, urađena jednoredna injekciona zavjesa dužine 714 i prosječna dubine 46,9 metara. Mašinska zgrada MHE „Ozrinići“ dimenzija 30×12 metara kvalitetno je izgrađena na nadmorskoj visini 625 metara i planirana za dva agregata, koji bi godišnje proizvodili 28,6 miliona kilovat sati, ali – oprema nije ugrađivana, a sada je objekat ruiniran.
Iz akumulacije Liverovići do mašinske zgrade probijen je tunel dužine oko četiri kilometra u stalnom blagom padu i prečnika 2,5 metra, što je trebalo da omogući proticaj 11 kubika vode u sekundi – deset za elektranu Ozrinići i jedan za Željezaru. Ni ovaj objekat, podsjetila je Radulović, nikada nije bio u funkciji, kao ni 3.188 metara kanala iste propusne moći od hidroelektrane kanala Zeta I, koji „navrće“ vodu ka „Perućici“.
Elektrana ili žitnica
- Prema koncepciji iz 1951. godine, sliv Gračanice trebalo je da se iskoristi preko vodenih akumulacija Bjeloševina (zapremine 20 miliona kubika) i Liverovići (devet miliona), sa tri energetske stepenice. U prvoj verziji projekta predviđena je pribranska „centrala“ Bjeloševina, derivaciono postrojenje Glušje i akumluaciono-derivaciona elektrana Ozrinići. Kasnije je projekat za Bjeloševine revidovan, pa se išlo na valorizaciju te akumulacije preko stepenice Glušje. Izvorna ideja je, dakle, bila da se voda sliva Gračanice iskoristi prvo na ovim „stepenicama“, a MHE „Ozrinići“ da se otvorenim kanalom dovede do HE „Perućica“, kako bi se u njoj isti taj potencijal pri padu 550 metara višestruko iskoristio. Jezero Liverovići je i napravljeno da deset kubika vode u sekundi daje ozrinićkoj elektrani, a uzgred Željezari jedan kubik, koji bi se niže „ulivao“ u zajednički kanal sa vodom iz male elektrane i „tekao“ na turbine „Perućice“ – objasnio je prof. dr Milo Mrkić, tvrdeći „na osnovu svog poluvjekovnog iskustva u ovoj oblasti“ da bi „nepravedno napušteni projekat omogućio najracionalnije i najisplativije korišćenje sliva Gračanice i zato ga valja naučno i stručno preispitati prema novom stanju na terenu i, napokon, donijeti odluku o gradnji ozrinićke elektrane ili isušivanju jezera Liverovići i pretvaranje u plodnu žitnicu“.
- I pored nezavršenih istraživanja i projektovanih radova, neko je na osnovu priča „rekla kazala“ presudio da nema vode u Liverovićima i u javnosti je plasirano kako su stručnjaci elektranu napravili iznad nivoa akumulacije. To nije tačno. Visinska razlika ili bruto pad vode je 110 metara. Neznanje je, ipak, presudilo struci. Stvoren je utisak da je taj projekat promašaj vijeka, što je poslužilo Živku Nikoliću za sarkastični dokumentarni film „Biljeg“. Reditelj je maestralno ismijao „našu glupost“, ali je, zbog iskrivljene slike u javnosti, žaoka upućena stručnjacima, koji su, na osnovu hidroloških mjerenja od 1929. do pedesetih godina ponudili dobro hidroenergetsko rješenje, a ne onima koji su ga olako napustili na veliku štetu i mještana i države – kaže prof. dr Milo Mrkić.
Učestvujući, kao gost, na tribini u Nikšiću, prof. dr Predrag Popovski, sa skopskog Univerziteta, podsjetio je na iskustva Makedonije, koja je za posljednje dvije decenije „izgradila dvije velike i tridesetak malih hidroelektrana“. Izrazio je, takođe, iznenađenje što u Crnoj Gori za više od tri decenije nije izgrađena ni jedna „velika“ hidroelektrana, a od malih samo dvije i to jedna čeka priključenje, a druga polovično izgrađena.
- Ne ulazeći u saglasje pojedinih tehničkih rješenja MHE „Ozrinići“ po projektu iz 1951. godine, koja bi vjerovatno trebalo inovirati prema novim okolnostima, iznenađen sam zašto treba nekog ubjeđivati da li je izvodljivo napraviti elektranu kad je više od polovine infrastrukture izgrađeno. Ako se danas ne isplati izgraditi je na postojećim objektima, ne bi se ni jedna hidroelektrana na svijetu izgradila na ledini – ukazao je profesor Popovski, napominjući da je valorizacija hidropotencijala kroz proizvodnju električne energije tek na trećem mjestu, nakon korišćenja pitke vode i za navodnjavanje.
Objavljeno: pon, 19. maj, 2014.godine, Pobjeda.
Izdavač: Inženjerska komora Crne Gore
Izdavač: Inženjerska komora Crne Gore
Izdavač: Inženjerska komora Crne Gore
Izdavač: Inženjerska komora Crne Gore
